Staroegipatske pomade mirišu i nakon 3.000 godina

Povijest parfema seže u pradavna vremena kada je pračovjek, nadražen mirisnim dimom koji se osjetio uz vatru, otkrio da neka drva, pogotovo ona bogata smolom, pri paljenju daju dimu lijep miris.

Možda to iznenađuje, ali riječ parfem izvedena je baš od dima. Riječ “perfume” je podrijetlom latinski izraz “per fumum”, dakle, “kroz dim”.

Naši su preci, šaljući k nebu mirisne oblake dima, odavali počast svojim bogovima, slali molbe i molitve – aromatičan je dim bio njihov način komunikacije sa svojim bogovima.

Umjetnost spravljanja parfema je počela da se razvija u starom Egiptu ali su je kasnije unaprijedili Rimljani, Persijanci i Arapi.

Kako tada nije bilo modnih ikona koje bi u magazinima “fashion” zaluđenicima preporučile novi parfem, nekadašnji ljudi su za reklamiranje koristili ono što je bilo dostupno – hieroglife.

Dokumentirana povijest mirisa počinje zajedno s početkom velikih drevnih civilizacija: Egipćana, Rimljana, Židova, Asira, Grka, Kineza – svi su oni na svoj, često vrlo rafiniran, način upotrebljavali različite mirišljave tvari s različitim ciljem.

Egipćani su stavljali na kosu aromatične pomade koje su, polako oslobađajući miris, stvarale oko nosača mirisne oblake.

Drevni Egipćani su primenjivali i izmišljali mnogo toga kako bi što bolje mirisali. Često su nosili na glavi, vratu i zglobovima guste paste ili uljne masti koje sadrže sastojke mirisnih biljaka poput kajsije, cimeta, limunske trave, ljiljana, smirne i ruže.

Kada je 1922. otkrivena grobnica kralja Tutankamona, između mnogih je vrijednih predmeta pronađena posuda s aromatičnom pomadom.

Mada je teško u to povjerovati, nakon otvaranja, bez obzira na to što je prošlo 3000 godina, supstanca ja zadržala svoj miris!

Parfumerijska je revolucija nastala uslijed arapske metode destilacije – taj je proces bio detaljno opisan u pismima arapskih alkemičara. Arapi su bili nesumnjivi poznavatelji začinskih biljaka.

Kuran, osnova islamskog svijeta, hvali sve mirise te potiče na njihovu uporabu – ne samo zbog religioznih razloga nego i zbog vlastitog zadovoljstva. Kada je nakon propasti Rimskog Carstva došlo kršćanstvo, zabranjuje se upotreba parfema zbog njihovog osjetilnog djelovanja.

Tek su Križarski ràtovi za Svetu zemlju (11.-13. stoljeće) vratili Europi ugodu i radost kakvu daju mirišljave tvari.

Svatko zna da je miris važan. Njegovanu osobu ne čini samo elegantna odjeća i lijepa šminka, već i dobro odabran, ugodan miris. Dobro je znati da naš partner, nakon što tri mjeseca upotrebljavamo isti parfem, više ni ne osjeća taj miris. Te se navodi da osjetilo reagira na novosti i zbog toga treba, želimo li istaknuti našu atraktivnost, nakon nekog vremena mijenjati miris.