Kmersko carstvo: Veličanstvenije od svega što su i Grčka i Rim ostavili iza sebe

Francuski istraživač Herin Mouhout iznenadio je 1858. godine svijet svojim otkrićem.

On je usred džungle Kambodže otkrio hram, koji je veličanstveniji od svega što su i Grčka i Rim ostavili iza sebe, nalazi se oko 240 km sjeverno od Phnom Penha, glavnog grada Kambodže.

Uskoro se otkriva kako Angkor Wat nije nekakva jedinstvena stvar, već dio golemog kompleksa građevina hramova i palača izgrađenih u godinama 800. do 1200. na površini od gotovo 80 km2.

Nešto kasnije došlo se do spoznaje kako je nekada u džungli Kambodže moralo biti izgrađeno na tisuće hramova, čitava prašuma obrađenog kamena, a sve je to sačinio narod po imenu Kmeri.

Angkor Thom (doslovno “Veliki grad”) je posljednji i najdugovječniji glavni grad Kmerskog Carstva koji se prostire na 9 km kvadratnih, a koji je na vrhuncu moći imao oko 80.000-150.000 stanovnika.

Osnovao ga je kralj Jayavarman VII. koncem 12. stoljeća kojeg su često opisivali kao mladoženju, a grad kao njegovu ženu.

Kralj Jayavarman VII je odlučio da njegovo carstvo nikad neće biti ranjivo, pa je oko grada podigao zidine visoke osam metara, a iza njih prokopao masivne jarke kako bi zaustavio napadače.

Zid ima na svakom čošku kule koje su služile kao svetišta, nekoliko ulaza, a iznad njih ogromna lica isklesana od kamena.

U gradu se nalazi više značajnih istorijskih objekata i hramova, a najznačajniji je hramski kraljevski kompleks Bayon koji se nalazi u samom središtu grada.

Ostale značajne građevine skupljene su oko “Pobjedničkog trga”, među njima i Terasa slonova, Terasa kralja gubavca, Khleangzi (“skladišta”), Vimeanakas (“Nebeski hram”), Preah Palilay…

Posljednja građevina izgrađena u Angkor Thomu je bio hram Mangalartha iz 1295. godine.

Od tada su ove građevine bile održavane, no sve manje i manje dok nisu potpuno napuštene prije 1609. godine kada ga je jedan zapadnjački posjetitelj opisao kao napušten grad, fantastičan poput Platonove Atlantide.

Opširnije o carstvu Kmera možete pogledati u dokumentarcu ispod:

Hramovi su 1992. godine upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.