Jedanaestogodišnjak iz Modriče: Ništa mi nije teško, jer radim ono što volim

“Od novca koji zaradim prodajući jaja od prepelica kupujem hranu za sve svoje ljubimce ili ga potrošim na nabavku materijala koji mi je neophodan u gradnji. Trenutno se, pored 24 prepelice, brinem o još 19 živοtinja, a želja mi je da jednog dana napravim mini etno selo, kupim plastenik i proširim svoju malu farmu. Imam mnogo planova i trudim se da vrijedno radim da bih došao do cilja”, priča dječak Branko Antić iz Modriče.

Ovaj jedanaestogodišnji dječak osim što slobodno vrijeme troši na svoj omiljeni hobi, brigu o živοtinjama, odlučio je da uplovi i u poslovne vode, prodajući jaja od prepelice. Iako se mnogo veći od njega bore sa prοblemima u poslovanju zbog korone, Branku posao za sada, kaže, ide dobro.

“Imao sam nedavno narudžbu i iz inostranstva, ali to je još uvijek rijetko. Jaja uglavnom naručuju ljudi odavde. Otkako me čika Mile Spasojević izreklamirao na internetu imam više posla i nadam se da će tako i ostati”, počinje priču mladi modrički biznismen.

Brankov radni dan nije ni nalik danu njegovih vršnjaka.

Nakon što završi školu, pješači oko četiri kilometra do svoje male farme. Tu ima obavezu čišćenja, hranjenja i generalno brige o životinjama, ali i uslovima u kojima one žive. Vikendom ustaje u sedam ujutro i radi sve dok se vidi, jer kaže uvijek ima nešto da se radi.

“Oduvijek sam volio živοtinje. Trenutno ih imam 43, to su prepelice, kokοnkine, zečevi i obične koke nosilje. Imam jaja od prepelica, ali i jaja domaćih koka od kojih su neka zelene boje. Volim da se brinem o njima i kada porastem volio bih da imam svoju poljoprivrednu radnju, farmu i da se bavim nečim što ima veze sa živοtinjama”, priča mali, a veliki sagovornik.

Na pitanje otkud mu ideja da svoju ljubav prema životinjama pretvori u posao, Branko odgovara da je od kada zna za sebe imao poduzetnički smisao.

“Ja recimo jako volim i da crtam, pa sam jedno ljeto, zajedno sa rođakom, prodavao crteže ispred zgrade i sjećam se da sam zaradio 60 KM. Vozeći traktor sa djedom i kupeći sjeno, također sam znao da zaradim novac. Jedno vrijeme sam se bavio prodajom predmeta od drveta u koje se sadi ukrasna pšenica, a koje su mi pomogli praviti baka i djed, a zaradu sam potrošio na kupnju druge ture koka nosilja”

“Od ljetos prodajem jaja od prepelica i ponosan sam što mogu da zaradim sebi novac. To sa prepelicama došlo je spontano. S obzirom da sam imao svoje kokoške i zečeve, morao sam da počnem da se bavim nečim od čega ću imati zaradu da bih ih mogao hraniti. I tako smo nabavili prepelice. Mama i tata me i dalje izdržavaju, ali ja sa svojim novcem kupujem hranu za prepelice i ostale, sam finansiram izgradnju i gradim pomoćne objekte za njih”, kaže Branko.

A kada ovaj neobični dječak kaže da gradi pomoćne objekte za svoje ljubimce, on se uopšte ne šali.

“Kako su kokonkine bile i suviše glasne, a nalazile su se odmah ispod prozora, ja sam okrčio jedan dio dvorišta, dovukao stabla iz šume, kupio gorivo za kosilicu i 25 metara ograde, te materijal koji mi je falio i ogradio ih gdje nikome ne smetaju, a napravio sam im i pojilo iz kojeg se hrane.

“Prepelicama sam sam sagradio topao smještaj od drveta, jedino što mi je tata pomogao jeste da montiram vrata. Ništa mi to nije teško, jer radim ono što volim”, nastavlja ovaj interesantni dječak, dodajući da je prvi zarađeni novac od prodaje jaja od prepelica potrošio na kupnju koncentrata.

Pored brige o životinjama, Branko ima i svoj dio bašte u kojem, za sada, sadi čeri paradajz i rotkvicu, a plan mu je da se ozbiljnije počne baviti sadnjom kupusa, jer će hraneći prepelice kupusom dobivaju se prava eko jaja.

“Baka mi je dala jedan dio bašte i u njemu sam sam sadio povrće koje sam uglavnom dijelio porodici. S obzirom da sam se posvetio istraživanju oko prepelica i njihove ishrane, saznao sam da su kupus, mrkva i jabuke nešto čime bih trebao da ih hranim kako bih dobivao prava eko jaja. Već sada ih hranim zdravo, ali volio bih da imam svoj plastenik u kojem bi tokom cijele godine mogao da sadim hranu koja će koristiti mojim životinjama”, priča Branko.

Pored svega, Branko je odličan učenik, trenira odbojku i kao i svaki jedanaestogodišnjak voli da se druži, ali briga o životinjama draža mu je od igranja igrica.

Ipak, za svoj “posao” nema uvijek podršku svojih vršnjaka.

“Ima drugara koji me ismijavaju, ali me to ne dotiče. Ja recimo jako volim čokoladu, ali ću radije da kupim koncentrat za svoje životinje. I to je jako jednostavno, nema tu računice”

“Ja ovo radim iz velike ljubavi, a novac je samo nešto što dođe usput. Ipak moram da se zahvalim svojoj razrednoj Sanji Knežević i nastavnici matematike Ljiljani Todorović koje me podržavaju, kao i komšiji stolaru Draganu Gajiću koji mi često daje letvice i drugih stvari od drveta, zatim Saši Laziću koji mi je poklonio dio životinja, ali i mojim baka, djedovima i roditeljima na strpljenju ”, kaže Branko.

Ostvarena želja

Samo dan nakon što je portal MojaModriča.info objavila priču o neobičnom jedanaestogodišnjaku Branku Antiću iz Modriče, koji je ljubav prema životinjama pretvorio u posao i koji je rekao da mu je velika želja da ima vlastiti plastenik, ta želja mu se i ostvarila.

Naime, zahvaljujući humanom gestu vlasnika trgovinske radnje „Pejanović“ iz Modriče, koji su danas Branku poklonili plastenik, on ne krije oduševljenje i već smišlja kako će ga montirati i šta će saditi.

“Kada me je vlasnik ove firme nazvao i rekao da je pročitao da bih volio da imam plastenik i da će mi tu želju ostvariti zamalo da nisam pao u nesvijest. Bio sam prijatno iznenađen i srećan. Plastenik je dug šest metara.”

Brankovi roditelji takođe ne kriju oduševljenje zbog gesta porodice Pejanović kojima se ovom prilikom zahvaljuju.

Izvor: mojamodriča.info