Generacije se mijenjaju, a dobrih osobina BIVŠE DRŽAVE sjećaju se još samo rijetki

U neka ljepša vremena, odlazak na služenje vojnog roka je bila posebna čast i obaveza. Odlazili su kao mladići, a vraćali su se muškarci, spremni da “počnu sa životom”, zaposle se i zasnuju porodicu.

“Kako je bilo nekad”, mnogi će reći prisjećajući se detalja iz vremena bratstva i jedinstva. Danas toga nema, postoje uspomene, ali i njih sve manje.

Generacije se mijenjaju, a dobrih osobina bivše države sjećaju se još samo rijetki.

U početku je rok u JNA trajao dvije, tri ili četiri godine (u mornarici), takvo je stanje vrijedilo do 1952. godine, kasnije je trajao dvije godine, a u određenim rodovima tri godine. Osobe sa završenom srednjom ili njome izjednačenom školom, te višim obrazovanjem, imale su pravo vοjni rok obavljati tokom jedne godine.

Vremena su se promijenila, mnogo štošta bilo je nekad, a danas više ne.

Tako je i sa obavezom služenja vοjnog roka. Bila je to posebna obaveza, zvali su je i svečanom obavezom, a izbjeći je nisu mogli (premda su ponekad htjeli) ni oni koji su svojevremeno bili širom zemlje prepoznatljiva lica: glumci, muzičari i ostale javne ličnosti.

A da sve ovo ne bi postalo još jedno romantično veličanje ili besmislena jugonostalgija, nemojmo zaboraviti da sve ovo mačističko prepucavanje i zveckanje οružjem ima samo jedan ishod i da se na kraju sve ponovno svede na gomilu preplašenih klinaca koji se bore za sumnjive ideale starih guzonja koji će svoju djecu sigurno pospremiti što dalje.

Sjećate li se ovoga videa?