Dr Tomić je 20 godina istraživao bolesti štitne žlijezde: Ovo su 3 ključna uzroka i faktora za oporavak!

Dr. Tomić u detalje objašnjava bolest poznatu kao Hašimotov sindrom, odnosno hipotireozu. Jedan od brojnih paradoksa u klasičnoj medicini je i odnos prema hipotireozi, bolesti koja je poznatija kao Hašimoto. Ova bolest je kao i mnoge druge proglašena neizlječivom, ali mnogi ljudi nisu slijepo pristali na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju. Oni su danas ljudi koji su nekad imali problem koji se zove Hašimoto, a sada su zdravi, piše ‘Atma‘.

Članak koji prenosimo objavljen je u magazinu Svjetlost i njegov autor je dr Dino Tomić, specijalista ginekologije i akušerstva koji se više od 20 godina bavi istraživanjem drugih mogućnosti liječenja izvan ograničenih domena klasične medicine.

“Kao ljekar s dugim radnim stažom moram primijetiti jednu stvar, a to je da sistem obrazovanja ne prati tehnologiju, a kamoli vrtoglavi razvoj ljudske svijesti s novim pogledima na sve životne aspekte, pa i na zdravlje čovjeka.

Mi i dalje dobivamo mlade ljekare koji razmišljaju (a nažalost i rade) kao i njihove kolege godinama unazad. Posljedica svega toga je more nezadovoljnih pacijenata koji se potucaju od nemila do nedraga u nadi da će naći rješenje za svoje zdravstvene probleme.

Nažalost, većina njih jako brzo shvati da im to neće poći za rukom u okviru sistema klasične medicine, koja je zadnjih godina u sve većoj krizi. Većina nas je odavno svjesna da se klasična medicina bavi simptomima, a ne uzrocima bolesti, da se bavi pojedinačnim organima ili sistemima, a ne čovjekom kao cijelinom. Da se o bolesti razmišlja na hemijskom, a ne na višim nivoima gdje bolest zaista i nastaje.

Uz sve to, za (uslovno rečeno) ‘liječenje’ koriste se hemijske materije za koje također znamo da imaju nuspojave po ljudsko zdravlje. Vrhunac svega toga je da se masa bolesti i stanja proglašava naprosto neizlječivim, a na taj se način ljudi osuđuju na doživotno korištenje medikamenata bez nade u bolje sutra. Nažalost, većina se u svojoj neobavještenosti miri s ovom situacijom i ulazi u taj začarani krug iz kojeg nema izlaska.

Mi nismo rođeni da budemo bolesni

Jedan od mnogobrojnih paradoksa u klasičnoj medicini je i odnos prema hipotireozi, bolesti koja je poznatija kao Hašimotov sindrom. Ova bolest je, kao i mnoge druge, proglašena neizlječivom.

Prije nego iznesem neke činjenice vezane za pristup ovoj bolesti, moram istaći da u okeanu onih koji su slijepo pristali na protokol liječenja i osudili se na doživotnu terapiju, postoji i jedno ne tako veliko, ali ipak more onih koji su uzeli stvar u svoje ruke, počeli razmišljati svojom glavom, naoružali se činjenicama i novim saznanjima – i danas su tek oni koji su nekad imali neki problem koji se zove Hašimoto. Sada su sasvim zdravi.

Mi nismo rođeni da budemo bolesni, nesretni, nevoljeni. Dakle, ako pronađemo uzrok koji je doveo do takvog našeg stanja, riješit ćemo se i svih muka.

Prva greška

U samom startu, razmotrimo što se događa kad odete kod ljekara pa se ustanovi da je vaša štitna žlijezda u hipofunkciji. Po protokolu, u većini slučajeva dobit ćete supstitucijsku terapiju, vještačke hormone, koji treba da nadomjeste nedostatak vaših prirodnih.

Dodavanjem hormona spolja, organ koji je inače u hipofunkciji stavlja se potpuno izvan funkcije. To je kao kad bi nekoga ko je povrijedio nogu, umjesto rehabilitacije i postupnog jačanja muskulature, smjestili u invalidska kolica.

Bilo bi za očekivati da vrlo brzo u potpunosti izgubi funkciju hodanja. Kao ginekolog vam mogu predočiti da to isto radimo s jajnicima kada nekome damo kontracepcijske pilule, ali to ima sasvim drugu konotaciju. To je prva i katastrofalna greška: umjesto da se organ, odnosno štitna žlijezda, jača i stimulira, ona se stavlja sasvim izvan funkcije, čime ubrzavamo njeno propadanje.

Zdrav razum nalaže da se nešto što je oslabljeno jača ako ga mislimo vratiti u prvobitno stanje, ali, nažalost, u klasičnoj medicini zdrav razum često nije premisa od koje se polazi.

Tri ključna preduslova

Druga vrlo bitna stvar je što se gotovo nitko od ljekara ne bavi ispitivanjem uzroka, zbog čega je došlo do slabljenja funkcije štitne žlijezde. To je nekad mukotrpan posao i naravno da je najlakše napisati recept, ali šta stoji iza tog poteza pera malo se razmišlja. Dakle, ako krenemo da istražujemo, moramo istaći da je u najvećem broju slučajeva poremećaj autoimune prirode. Šta se to dogodilo da imunološki sistem počne da napada svoje organe, pa i štitnjaču?

Da bi došlo do poremećaja imunološkog sistema, potrebna su tri ključna preduslova. Kao prvo, genetska predispozicija. Kao drugo, okidač. I kao treće, nastanak tzv. sindroma propustljivog crijeva.

Iako ne možemo promijeniti naše genetske predispozicije (u današnje vrijeme je i to pod znakom pitanja), autoimuno stanje možemo spriječiti uklanjanjem okidača crijevne propustljivosti. Fenomen propustljivog crijeva tada počinje stvarati more drugih problema. Dolazi do prelaska crijevnih mikroorganizama u druge sisteme gdje im inače nije mjesto.

Onda, recimo, se šerihijom u urinarnom traktu počinje borba koja je unaprijed izgubljena, sve dok se ne riješi sindrom propustljivog crijeva. I, naravno, tom prilikom se koriste enormne količine antibiotika na dug period, što cijelu situaciju još produbljuje i pogoršava.

Uzroci crijevne propustljivosti

Na osnovu nekih istraživanja možemo istaći nekoliko potencijalnih uzroka crijevne propustljivosti. Na prvom mjestu se nalazi preosjetljivost na gluten, koji može dovesti do nastanka celijakije, a ova dalje do nastanka mnogih autoimunih bolesti, između ostalog i Hašimotovog sindroma.

Jednostavnim uklanjanjem glutena iz ishrane neki su se ljudi riješili svojih problema i bolesti.

Dakle, ljudi koji imaju Hašimoto najprije treba da izbace gluten iz ishrane, kao mogući uzročnik crijevne propustljivosti. Ako je gluten bio jedini uzrok te propustljivosti, ta osoba bi trebalo da očekuje potpunu remisiju antitijela, pa funkciju štitne žlijezde može čak vratiti u normalu za 3-6 mjeseci. Ako ne, mora se kopati dalje.

Drugi vrlo važan okidač nastanka crijevne propustljivosti su paraziti. I pored kvalitetne ishrane, ukoliko postoje paraziti u crijevima može doći do nastanka niza autoimunih bolesti, pa i Hašimota. Dakle, neophodno je temeljno čišćenje crijeva od parazita.

Na trećem mjestu je prevelik broj nekih vrsta patogenih bakterija, posebno otpornih sojeva, kao posljedica neselektivne upotrebe antibiotika.

Na četvrtom mjestu bio bi nedostatak nekih oligomineralnih materija, prije svega joda, a potom i cinka koji učestvuje u obnovi sluzokože crijeva, a zatim i glutamina koji ima istu ulogu.

I, na petom mjestu, po meni najvažniji okidač nastanka autoimunog mehanizma, pa između ostalih autoimunih bolesti i Hašimotovog sindroma – jeste kandida.

Kao posljedica našeg neurednog života, pretjerane konzumacije šećera u svim namirnicama, proizvoda od bijelog brašna, previše masnih i teških mesa i mesnih prerađevina, previše mliječnih proizvoda, gaziranih pića i alkohola, dolazi do povećanja pH, odnosno zakiseljavanja organizma.

Samim tim stvoreni su fantastični uslovi za prekomjeran rast gljivica u crijevima i za njihovu dominaciju. Najvažnija od njih je kandida, koja je toliko moćna da cio organizam može da stavi pod svoju kontrolu.

Kad kandida postane gospodar

Vrlo zanimljiva priča. Problem je kada dotad vjerna kandida preuzme komandu i pretvori svog gospodara u svoga slugu. Ona tada počne da vam piše jelovnik i diktira stil ishrane i života. To je jedan od najmoćnijih i najprisutnijih živih entiteta u prirodi. Savršen čistač organske prirode, ali nekada nažalost ume otjerati s ovog svijeta i neko nedužno ljudsko stvorenje. Olako shvaćanje nje i njene uloge može skupo koštati svakoga.

Milioni ljudi na ovoj planeti liječe se od kojekakvih lakših i izuzetno teških bolesti pod pogrešnom dijagnozom i, naravno, pogrešnim lijekovima, koji im još više pogoršavaju ionako teško stanje, a da pritom ni sami ne znaju – nažalost ni njihovi ljekari – u čemu je problem.

Povišena kandida i ostale gljivice posjeduju strahovito moćne mehanizme kojima blokiraju sve obrambene snage organizma domaćina, držeći ga na granici života, gdje on služi isključivo njenoj svrsi i njenoj ishrani. Blokira enzimske i hormonske sisteme, uvodi vas u stanje energije s padom tjelesne temperature, sa svim posljedicama tog teškog stanja. More djece liječi se od poremećaja pažnje ADHD, a odrasli od poremećaja mentalnog stanja kojekakvim lijekovima koji nemaju veze s uzrokom tog stanja.

Ogroman je broj onih koji su se riješili Hašimotovog sindroma i niza drugih bolesti autoimune prirode, kao i raznih alergija, samim tim što su se riješili kandide.

Dakako, borba s kandidom nije laka; to znaju oni koji su je prošli ili je upravo prolaze, ali drastično popravljanje zdravstvenog stanja u svim segmentima je ogromna nagrada za uloženi trud. Jedna vrlo važna stvar vezana za lečenje kandide je da korišćenje raznih farmaceutskih preparata daje samo kratkotrajno poboljšanje.

Najveći uspesi su se postigli primjenom prirodnih metoda liječenja.

Možda će nekima biti čudno da kao ljekar klasične medicine dajem ovakve savjete, ali upravo me je ogromno iskustvo na ovom polju učvrstilo u mojim stavovima. Tajna dobrog zdravlja je u kontinuiranom čišćenju organizma. No, vratimo se Hašimotu.

Za moguće rješenje ovog problema ključne su tri stvari.

Kao prvo, to je čišćenje organizma od mogućih okidača autoimunog poremećaja. Ne znam za moćniju i blagotvorniju biljku na planeti od bijelog luka. To je najmoćniji čistač organizma, prvenstveno crijeva, od svih patogenih mikroorganizama, uključujući naravno i kandidu. Problem s bijelim lukom je, naravno, to što ima jak i nekima neprijatan miris.

Taj moment se lako može spriječiti tako što ćete svakog jutra tokom 1-2 mjeseca uzimati na prazan želudac, pola sata prije jela s čašom vode, 2-3 cijela oljuštena čena bijelog luka.

Popijete ih jednostavno kao što pijete neki kapsulirani lek. U tom slučaju ćete izbjeći neprijatan miris u ustima i nećete imati gorušicu ili gastritis zbog iritacije sluzokože želuca.

Ključna stvar je da bijeli luk, tako neprobavljen, u svojoj prirodnoj kapsuli, dođe do debelog crijeva i tamo lagano počne da otpušta svoje ljekovite sastojke.

Upravo se u debelom crijevu i nalazi najveći broj tih okidača crijevne propustljivosti.

U prvih nekoliko dana imaćete navalu neprijatnih gasova, jer kandida prilikom uništavanja otpušta razne toksične gasove, ali se za par dana to svede na neku prihvatljivu mjeru. U iskazima mnogih mojih pacijenata i prijatelja koji su primijenili ovaj savjet nalazim samo neizmjerne znake zahvalnosti za ovako jednostavno, a učinkovito uputstvo i način da poprave svoje zdravstveno stanje.

Priče ljudi koji su ovo primjenjivali i njihovo oduševljenje poboljšanjem vlastitog zdravlja također možete naći na internetu, pa i s nekima od njih kontaktirati i razmijeniti zdravstvena iskustva.

Naravno, crijeva možete čistiti i svim drugim prirodnim metodama koje su vam poznate ili ih negdje pročitate.

Vremenom, mi se silno ‘zaprljamo’, kako na energetskom, tako i na fizičkom planu, pa naš organizam naprosto ne može više normalno funkcionisati. Oni koji to shvate već su na pola puta ka dobrom zdravlju, a oni koji preduzmu konkretne mjere u smislu čišćenja na oba nivoa, na sigurnom su putu u srećniju budućnost.

U cijeloj priči nikako ne smijemo zaboraviti ni regulisanje našeg pH statusa. To znači da moramo izaći iz kiselog i preći u bazno stanje, jer u tim uslovima kandida i još neki patogeni mikrobi ne mogu opstati.

Osim savjeta da u ishrani koristite što više sirovog povrća, jedan veoma dobar način da to postignete je kupanje u sodi bikarboni. Dakle, 1-2 puta nedeljno 1 supenu kašiku sode stavite u kadu s toplom vodom i potopite se 20-30 minuta. O tome koliko je, uz sve ostalo, važna i fizička aktivnost, mislim da ne treba ni govoriti.

Druga važna stvar za popravak oštećene sluzokože crijeva je unos cinka i vitamina A i D, kao i magnezijuma koji je zaista višestruko koristan za ljudsko zdravlje. Svakako, kad je u pitanju Hašimoto, nezaobilazan je i jod. Jedan od provereno dobrih načina unosa joda u organizam je uzimanje 1-2 kapi u 2 decilitra vode Lugolovog rastvora na svakih 3-4 dana, to jest dva puta nedeljno tokom 2 meseca.

I treća ključna stvar je stimulacija štitne žlijezde, koju smo spomenuli na samom početku. Jedan od načina kojima se to može postići je primjena infracrvenih lampi tokom 10 minuta jedanput dnevno.”