BOGATU VJERENICU DOVEO JE KOD SIROMAŠNE BAKE U KOLIBU
Daleko u šumi stajala je jedna stara kućica skoro oronula. U njoj je živjela jedna starica.
Živjela je sama, navikla je na takav način života i nije htjela sa djecom u grad.
Jednog dana kod starice je došao njen najstariji unuk. Sa sobom je vodio svoju buduću životnu saputnicu. Razlog posjete je bio da je baka upozna i kaže mu svoje mišljenje, koje je on jako poštovao.
Kad ih je srdačno ugostila, počela je da gleda u djevojku. Ona je bila mršava, lijepa, prava lutka iz izloga.
Sa puno šminke i svijetlog nakita na sebi. Imala je odjeću koja je više otkrivala nego skrivala.
Čim su ušli u kuću počela je sa poniženjem da promatra, skromnu bakinu sobu. To se baki uopće nije svidjelo. Zatim su riješili da krenu nazad u grad.
Baka je kao i sve bake otišla da im spakira dosta stvari koje svaka seoska kuća ima. Da bi ih poslala svojoj djeci. Unuk ode pod izgovorom da pomogne baki, da čuje njeno mišljenje.
Sav ponosit upita baku šta misli?
♣ Znaš sine ja sam već u kasnim godinama, možda i glupa za te stvari, ali znam da ovdje u šumi obitavaju živοtinje koje su mnogo male i slabe, imaju često žarke boje na sebi. One su οtrovne i mnogo ορasne za ljude. Međutim postoje i one koje samo imitiraju ορasnost a u stvari su baš bezopasne.
– Ja se iskreno nadam da je ova tvoja jedna od njih i da te neće mnogo zaboljeti kad te bude ujeΙa, zaključi baka.
